Autobiografija profesora Nakičevića knjiga je koju sam lično priželjkivao jer sam vjerovao da će priča koja intenzivno traje devet decenija na tri kontinenta biti koliko zanimljiva, toliko i inspirativna. I ona to zaista i jeste. Ona svjedoči o nevjerovatnoj upornosti i predanosti, koje nisu pristajale na poraz ni u jednoj situaciji. Na svu sreću, ona ima i sretan kraj uprkos uistinu tegobnim epozodama koje su profesor, njegova porodica i njegov narod proživjeli i preživjeli. Posebno mi je drago što je profesor, iako je prešao teške dionice u svom životu, u potpunosti prevladao svoje stradanje i bez imalo gorčine i osvetničkog poriva ispisao stranice koje govore o njemu. Reklo bi se kako je sačuvao dostojanstvo do kraja i pred onim koji su se o njega ogriješili. I na taj način profesor Nakičević uradio je ono što mnogi drugi nisu: s mlađima je podijelio naučene lekcije iz svojih iskustava kako ih oni ne bi morali ponovo učiti kroz vlastite. Na tome sam mu neizmjerno zahvalan.
Izvod iz recenzije dr. Ahmeta Alibašića