Kontemplacija kao islamska forma bogoslužja (ibadeta) može se prvo posmatrati unutar sfere recentnog interesovanja zapadne psihologije za meditativne postupke i njihovu sposobnost mijenjanja stanja svijesti. Premda islamska kontemplacija u sebi sadržava opuštajuće koristi meditacije, kao što ćemo vidjeti kasnije, ona se, međutim, razlikuje od drugih formi meditativnih postupaka koji su derivirani iz istočnih religija, jer je njen glavni cilj više kognitivan i intelektualan. U islamskoj kontemplaciji izmijenjena stanja svijesti nisu svrha po sebi, nego je cilj dublje, uviđavno znanje o Bogu kao Stvoritelju i Obdržavatelju svemira.
* * *
Oni vjernici koji su zauzeti dubokom islamskom kontemplacijom opažaju stvari koje kontempliraju u uslovima svog prethodnog iskustva, kao i posredstvom simbola i izraza koje su stekli iz svoje upotrebe jezika i svoga uobražavanja onoga što su navikli biti i onoga što bi mogli postati u budućnosti. Oni, zatim, oživljavaju čitavu kombinaciju različitih misli i vizija, popraćenu bojažljivom ljubavlju prema Svemoćnom. Premda islamska kontemplacija može biti smatrana mješavinom misli, spoznaje, imaginacije, osjećanja, emocija i, iznad svega, duhovnosti, njen rezultat je, prema tome, u potpunosti novo iskustvo, različito od elemenata od kojih je sastavljena.
* * *
Ova knjiga služi kao primjer koji pokazuje da humanističke nauke mogu podržavati vjeru i duhovne vrijednosti, ali i da nauka, kada je um vođen Kur’anom i Sunnetom, biva ukrašena svjetlom vjere i svjetlom Objave, kao i navodećim svjetlom razuma. Neka Bog nagradi autora za njegove napore.
Iz sadržaja knjige