Refleksije o društvenim i kulturnim fenomenima: Odgoj, realnosti, tolerancija, islamofobija

Ova knjiga je pokušaj da se, iz različitih perspektiva i tradicija mišljenja, reflektira prije svega naše postmoderno vrijeme i neki bitni društveni i kulturni fenomeni kojima je ono obilježeno kao svojim osobitim znakom. Ona je takođe drhtuljeći trag brige o krajnje dramatičnoj situaciji današnjeg čovjeka, njegovoj sudbini i sudbini našeg svijeta. U njoj se postavljaju pitanja o tome šta je, zapravo, još uvijek čovjek i kamo to on ide.  Kakav je naš modernom znanošću i tehnikom radikalno preobražen svijet i kakvo je njegovo stanje, te da li je u njemu još uvijek moguće ljudski obitavati?

Autor ozbiljno upozorava na problem odsustva odgoja i obrazovanja, i ističe da se čovjek kakvog smo do sada poznavali „neposredno nalazi pred prijetnjama iščezavanja“, a što je „nužni ishod njegovog dugog bivanja u svijetu iz kojeg je Bog potisnut, poreknut i zaboravljen, u kojem se čovjek ponaša kao da Boga nema“.

Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja, koja nose sljedeće naslove: Kriza odgoja i prijetnje iščezavanja čovjeka; Prilog odgojnom praktikumu; Tolerancija kao ideal, egzistencijalna norma i povijesna praksa; Islamofobija i nove realnosti svijeta.