+387 33 716 040 cns.sarajevo@gmail.com
IZ UVODA
Dragi čitaoče, vjerovatno si čitao, ili si imao priliku čuti nešto o djelu Kelila i Dimna, u kojem mudri filozof Bejdeba izlaže mnogobrojne lijepe priče koje se prenose s koljena na koljeno, prepune pouka i korisnih mudrosti, kojima se djeca mogu zabaviti i poučiti, na jedan spontan način, svojstven dječijoj intuiciji. Sada, pak, mi ti u sklopu ovog teksta, izlažemo jednu lijepu zaboravljenu priču, izlivenu na kaluf jedne od priča filozofa Bejdebe, a to je priča „Ostrvo za vrijedne neimare“.
Mudrac Bejdeba kazuje: Nekad, za davnih dana i minulih vremena, negdje u zaleđu zemlje Indije i rijeke Sind, pod obroncima Afganistanskoga gorja, na kraju širokoga dale- kog obzorja, u okeanskome beskraju iza rumenog praskozorja, tamo gdje se mjesec rađa, bilo je jedno golemo ostrvo, iznad kojega je nebo zakriljeno kišnim oblacima. Među strmim uzvisinama toga lijepoga gorja, tih planina, pružala se zelena dolina, bogata drvećem i biljem. Dolina je bila čarobno lijepa, jako privlačna. U njoj su bujale žitarice i povrće. Stabla su rađala najslađim plodovima, svih vrsta i ukusa. Divne pitome životinje su se, sto- ljećima dugo, s pokoljenja na pokoljenje, slobodno kretale u toj dolini i u uživale.
Međutim, dragi čitaoče, tako ugodno stanje žiteljima te divne doline nije dugo trajalo. Izmijenilo se nagore. Dragi moj, ta zelena, cvjetna i rodna dolina, pretvorila se u pusto- poljinu kroz koju viju vjetrovi. U njoj su plodovi uvehli. Zapuštena trava i zakržljalo voće počinje stariti, žutjeti i umirati. Nakon sazrijevanja, tokom kojeg nema ko da o njima vodi brigu, slatki plodovi truhnu, opadaju i nestaju, kao što nestaje i drugo bilje i raslinje. Čak i pitka voda izvora i potoka doline, ne nalazeći ko će je piti i čistiti, tako pitka nepovratno tek tako odlazi u prostranstva gorkog slanog mora.
Autor
Kompletno izdanje dostupno u PDF-u na linku ispod.
