Diskursna analiza govora predsjednika svrgnutih tokom Arapskog proljeća

O KNJIZI

Val protesta poznatih kao Arapsko proljeće jedinstven je politički događaj koji je započeo u Tunisu u decembru 2010. godine i brzo se proširio na druge arapske zemlje, u nekima izazvavši pad vladajućih autoritarnih režima.

Ova knjiga se usredsređuje na političke govore koje su održali predsjednici Tunisa, Egipta i Libije u specifičnom kontekstu krize i prevrata u kojem su izgubili moć i kontrolu i bili pod prijetnjom da izgube vlast. Knjiga nastoji da preko različitih modela analize, od analize diskursa, preko analize političkog diskursa potpomognute kritičkom analizom diskursa, otkrije značajne obrasce političkog diskursa i analizira različite diskursne strukture i strategije koje se koriste u političkim govorima kao podžanru političkog diskursa.

Prvi cilj istraživanja jeste ponuditi analizu specifičnih jezičkih obilježja političkih govora iz odabranog korpusa na pragmatičkom i retoričkom, te, u manjoj mjeri, na leksičkom i gramatičkom nivou, u okviru persuazivnih strategija, a drugi cilj jeste analiza specifičnih makrostrategija oblikovanih u posebnim uvjetima i okolnostima u kojima su govori održani, a koje su najbolja platforma za primjenu manipulativnih strategija, strategija isticanja moći i nametanja određenih ideologija. Fokus pažnje je primarno na tekstu govora, upotrebi jezika i brojnim komunikativnim funkcijama njegove specifične upotrebe.

IZ RECENZIJA

Studija Diskursna analiza govora predsjednika svrgnutih tokom Arapskog proljeća pripada onoj vrsti znanstveničkih svjedočenja o sretnom i plodotvornom susretu kompetentnog autora s temom čiji značaj u određenim kulturama/tradicijama je veoma veliki. Ona nije samo značajan doprinos bosanskohercegovačkoj arabistici nego i arabistici uopće. Naime, znalačko markiranje istraživačkog problema i odabir veoma zanimljivog korpusa za istraživanje, te metoda kojom je istraživanje obavljeno svjedoče o naučnoistraživačkoj zrelosti autorice koja sjajno vlada metodologijom i metajezikom, a sve to zajedno čini studiju relevantnom za arabistiku općenito, čak i u arapskom svijetu. Tako i čitaoci koji nisu posvećeni lingvisti i/ili arabisti mogu dobiti značajna saznanja o mogućnostima i moći jezika u vrlo važnim povijesnim događajima s njihova ne samo lingvističkog nego i politološkog ili sociološkog aspekta i sl. Za istraživače „diskursa moći“ ova studija bi, vjerujem, mogla biti važna.

akademik Esad Duraković

Iako je u rukopisu Amre Mulović u centru promatranja analiza političkih govora arapskih predsjednika svrgnutih tokom Arapskog proljeća, rukopis ne ostaje zatvoren u okviru naučnog korpusa koji se bavi fenomenom Arapskog proljeća. Naprotiv, njegove poruke i poniranje u odnos jezika, čovjeka i društva u kreiranju historije univerzalne su po svojoj prirodi. U vrijeme kada „živimo“ jezično oblikovanje katastrofe koja je zarobila cijeli svijet, a čiji odjeci u jeziku proizvode više međusobno potpuno suprotstavljenih stvarnosti, više nego ikada svjesni smo persuazivnih i manipulativnih moći jezika. Ova studija, ulazeći u delikatni odnos teksta i konteksta, jezika, čovjeka, društva i historije, i analizirajući elemente tog dinamičnog uzajamnog djelovanja, dovodi nas istovremeno i bliže razumijevanju segmenata složene stvarnosti koju živimo, koju čovjek živi u bilo kojem vremenu, bliže neuhvatljivom idealu istine.

prof. dr. Elma Dizdar

O AUTORICI

Amra Mulović (r. 1973) vanredna je profesorica arapskog jezika na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Područja njenog naučnog interesovanja su sintaksa arapskog jezika, arapska lingvistička tradicija, analiza rukopisnih djela na arapskom jeziku iz kulturne baštine Bošnjaka na orijentalnim jezicima i analiza diskursa s fokusom na politički diskurs. Napisala je naučne monografije Arapska gramatička tradicija u Bosni: Šejh Jujo o regensu (Sarajevo: Dobra knjiga, 2012) i Komunikacijski i stilski potencijal markiranog reda riječi u standardnom arapskom jeziku (Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XLVIII, 2016). Prevela je knjige Izbor iz poezije Halila Mutrana, u koautorstvu s Munirom Mujićem (Kuvajt: Fondacija Abdulaziza Sauda al-Babtina za promociju poetskog stvaralaštva, 2010), Izraelski aparthejd: vodič za početnike Bena Whitea (Sarajevo: Centar za balkanske i bliskoistočne studije, 2017) i Kur’an i normativni religijski pluralizam: tematska analiza Kur’ana Arifa Kemila Abdullaha (Sarajevo: CNS, 2018).