O KNJIZI
Možda nakon ovog nešto dužeg putovanja unutar načela islamskog odgoja možemo naglasiti našu povezanost u pedagoškom smislu s islamom kao vjerovanjem i vjerozakonom koja je proizašla iz činjenice da je to jedna idejna orijentacija i način života. Otuda je zadatak te idejne orijentacije i tog načina života da nam pomognu u izgradnji muslimanske ličnosti u formi koja će učiniti muslimana sposobnim za izvršavanje odgovornosti namjesništva na Zemlji, odgovornosti koja zahtijeva veliku sposobnost adekvatnog saobraćanja sa životnim problemima. Islamska pedagogija će moći uspješno se koristiti ovom metodologijom samo ako u njoj budu zastupljene one vrijednosti, pretpostavke i osnove koje će joj osiguravati kompetentnost izgradnje i sposobnost za nju. Otuda će čitaocu biti jasno naše često insistiranje na traganju za „racionalnošću“ u različitim ishodištima islamske pedagogije.
Studenti na pravnim fakultetima u mnogim našim arapskim i islamskim zemljama imaju obavezu proučavati islamski vjerozakon (Šerijat) zbog njegovog suštinskog značaja u normiranju pravnih odnosa među ljudima. Isto tako, studenti filozofije na filozofskim fakultetima proučavaju islamsku filozofiju s njenim različitim granama, a i studenti historije proučavaju islamsku historiju. Zar onda, analogno tome, ne bi trebalo biti obavezno da i studenti pedagogije proučavaju islamsku pedagogiju budući da se obrazuju za učitelje koji će odgajati i obrazovati pripadnike muslimanskog ummeta?!