Vrijednosti i vrijednosne orijentacije muslimanske omladine u BiH

U posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo sve izraženijeg društvenog i naučnog interesiranja za vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih, što je trend povezan s nekoliko komplementarnih razloga.

Vrijednosti, prije svega, imaju svoje etičko, identitetsko i eksplanatorno značenje i značaj za čovjekovu egzistenciju i ponašanje. Kao ciljne odnosno “treba da” činjenice, vrijednosti su najviši, neoborivi ideali morala kojima i pojedinac i kolektiv mogu težiti, dok kao empirijsko-faktičke ili “jeste” činjenice one predstavljaju aktuelna individualna i kolektivna uvjerenja o poželjnom, odnosno relativno stabilne i multifunkcionalne društveno-psihološke datosti iznimno važne za razumijevanje kako ličnosti pojedinca tako i stanja i stremljenja u široj društvenoj zajednici. Na diskrepancu između etičkih ideala i društvene stvarnosti obično se gleda(lo) s osudom, smatrajući to urušavanjem  tradicionalnih normi, prijetnjom za temeljne društvene vrijednosti i (pred)znacima mogućeg etičkog sunovarata s obzirom na, između ostalog, svojevrsni “preobražajni” potencijal u društvu raširenih vrijednosnih “jeste” činjenica i njihovu sposobnost da se u konačnici nametnu kao normativne, krajnje, “treba da” vrijednosti.

Zbog svojih psiho-socijalnih i socioloških specifičnosti, doba mladosti se smatra životnom fazom izrazito važnom za pravilan razvoj zrele ličnosti. Uz karakteristične i nenadomjestive društvene, psihosocijalne i biološke resurse mladih, konstantna tendencija vremenskog produživanja mladalačke dobi do mjere da je ono danas gotovo dvostruko duže od djetinjstva, usložnjavanje razvojnih zadataka koji se vezuju za ovu životnu fazu, te sve složenijih i ubrzanijih društveno-kulturnih promjena na globalnom i lokalnom nivou, primorale su teoretičare i istraživače društva da posebnu pažnju posvete adolescentima.

U kontekstu ovog i sličnih istraživanja, posebno je važna činjenici da su, za razliku od odraslih, mladi, iako na “pragu zrelosti”, i dalje značajno prijemčivi za socijalizacijski utjecaj, zbog čega predstavljaju izrazito senzibiliran segment društva pomoću kojeg se može ostvariti vjerodostojan uvid u aktuelne procese i stanja u datom društvenom okruženju, ali i u trendove koji anticipiraju vjerovatna buduća kretanja. Upravo u spomenutim višestrukim značenjima vrijednosnih stavova i mladalačke dobi skriveni su razlozi istovremene i zabrinutosti i nade današnjeg čovjeka, onog muslimanskog u Bosni i Hercegovini (BiH) napose, u pogledu sadašnjosti i budućnosti mladih naraštaja, imajući u vidu izazove s kojima se suočavaju i očekivanja koja pred njih postavlja društveno okruženje. A ona se, istini za volju, nekad mogu činiti kontradiktornim. S jedne strane, od mladih se očekuje da usvoje tradicionalne društvene norme i tako sačuvaju u društvu ukorijenjene etičke vrijednosti i nastave zacrtani društveni razvoj, ali i da, s druge strane, prihvate promjene neophodne za prilagođavanje sve dinamičnijem svijetu, onom tranzicijskom posebno. U odgovornim društvima, koliko se uspješno mladi nose s proturječnostima svojih razvojnih zadataka predmet je kontinuiranih i pomnih analiza.

Na tom tragu su u svijetu (Ester i sar., ur., 1994), regionu (Baloban, ur., 2005) i kod nas (UND P, 2009; Žiga i sar., 2015) nasta(ja)le mnogobrojne studije o vrijednosnim stavovima mladih. I predmetno istraživanje o vrijednostima i vrijednosnim orijentacijama muslimanske omladine u BiH provedeno je u uvjerenju da je “omladinska zadaća stvarati povijest, sadašnjost i budućnost” (Younnis i sar., 2001, prema Ilišin, 2006, str. 15), a da je odgovornost društva pružiti im, prije svega, “saosjećajno razumijevanje” (engl. symphatetic understanding ‒ Elkind, 1994) njihovih potencijala, potreba, aspiracija i izazova s kojima se suočavaju u okolnostima ubrzanih dobnih i društveno-idejnih tranzicija na svom putu odrastanja, a onda, u skladu s tim, osigurati im dovoljne resurse i odgovarajuće temelje neophodne za izvršenje te zadaće.

Sukladno tome, osnovni cilj našeg istraživanja bio je utvrditi i analizirati vrijednosne stavove muslimanske omladine u BiH u četiri temeljna područja života – religija i moral, brak i porodica, slobodno vrijeme i rad, društvo i politika – pri čemu smo se zbog ograničenosti raspoloživih tehničkih resursa morali ograničiti na najvažnije indikatore i parametre ovdje razmatranih vrijednosnih tendencija. Također napominjemo da iako pojedini autori izraz “mladost” koriste za kasnu adolescenciju, odnosno ranu odraslu dob (Lacković-Grgin, 2006), mi ćemo pojmove mladost, omladina, mladi, mladenaštvo, mladalačka dob i adolescencija ovdje koristiti kao sinonime koji označavaju razvojno razdoblje od 11. do 20. godine (Berk, 2006), naglašavajući pritom da je svaka podjela ipak arbitrarna i da naš uzorak u ovom istraživanju čine ispitanici starosne dobi od 17 do 20 godina. Uvažavajući spomenuta ograničenja ove studije, te komplementarno s relevantnim spoznajama ranije provedenih sličnih istraživanja, dobijene rezultate i provedene analize bi trebalo uvažiti kod planiranja odgojnog i socijalizacijskog djelovanja među mladim naraštajima. S tim ciljem, saznanja do kojih smo došli u provedenom istraživanju činimo dostupnim naučnoj i široj društvenoj javnosti.

Iz Uvoda

OVDJE možete preuzeti znanstveno-istraživački rad autora dr. Aida Smajića u izdanju Centra za dijalog-Vesatijja, realiziran u periodu od 20. novembra 2014. do 31. maja 2015. godine, u PDF formatu.