Taha Džabir el-‘Alvani (1935-2016) je naučnik i angažirani intelektualac koji je dao značajan doprinos na oživljavanju i reformiranju muslimanskog mišljenja, naročito u oblasti islamskog prava i metodologiije islamskog prava. Ova kratka, ali vrlo informativna knjiga – Uvod u metodologiju islamskog prava – podijeljena je u pet tematskih cjelina i na jedan zaokružen način daje prikaz nastanka i razvoja ove znanosti. U prvom poglavlju se govori o metodologiji istraživanja i spoznaje u islamskoj jurisprudenciji, o naukama iz kojih je Metodologija izvela svoje znanstvene osnove, o njenom nastanku i historijskom razvoju, o metodama deriviranja iz Kur’ana i Sunneta, te o idžtihadu. U drugom poglavlju daje se prikaz ashaba koji su davali fetve za vrijeme Poslanikovog, a.s., života, zatim o dobu ashaba i periodu prve četverice halifa, te o pravnicima među ashabima i tabiinima. U trećem poglavlju se govori o zakonodavstvu nakon ashaba i tabiina, te o vremenu imama mudžtehida. Četvrto poglavlje posvećeno je imamu Šafiji i njegovom metodu, dok se u petom poglavlju govori o Metodologiji islamskog prava nakon Šafije, ulozi sljedbenika Ebu Hanife u pisanju načela ove znanosti i njenom daljnjem razvoju, te o ovoj znanosti u vrijeme šestog stoljeća i dalje. Šesto poglavlje posvećeno je idžtihadu.