Osuda fundamentalizma u Francuskoj, kroz zakon protiv nošenja marame i deportaciju imama, prerasla je u sistematski napad na sve muslimane i islam. Ovo neprijateljstvo utemeljeno je na uvjerenju da se islam ne može integrirati u francusko, a time ni u sekularno i liberalno društvo. Ali, kako Olivier Roy pojašnjava u ovoj knjizi, muslimanski intelektualci omogućili su muslimanima da u punom smislu riječi žive u sekulariziranom svijetu, zadržavajući svoj identitet „pravih vjernika“. Razvili su jezik koji prepoznaje dvije sfere: religijsku i sferu sekularnog društva. Zapadno društvo nije u stanju uvidjeti ovaj proces, tvrdi Roy, zbog vlastitih kulturnih predrasuda koje pretpostavljaju da je prakticiranje religije dio specifične, tradicionalne kulture koji mora biti ili potpuno izbrisan ili prisiljen na suživot u neutralnom, multikulturnom prostoru. Umjesto toga, Roy pokazuje kako su novi oblici religioznosti, kao što su islamski fundamentalizam i kršćanski evangelizam procvjetali u postradicionalnom, sekularnom kontekstu upravo zato što su ostali odvojeni od bilo kakve kulturne pozadine. Imajući ovo u vidu, Roy daje novi tok debati o islamu i demokratiji.
Analizirajući posebno slučaj Francuske, u kojoj su uzavrele tenzije između islama i koncepta zapadnog sekularizma, Roy pravi značajne razlike između muslimana Arapa i nearapa, hegemonije i tolerancije i uloge ummeta i šerijata u muslimanskom vjerskom životu. On upoređuje muslimanski vjerski revivalizam sa sličnim pokretima na Zapadu, kao što su evangelički protestantizam i Jehovini svjedoci i razbija mit o jedinstvenoj „muslimanskoj zajednici“. Royevo izuzetno portretiranje stvarnosti imigrantskog života muslimana pruža neophodnu alternativu popularnoj konstrukciji „islamske prijetnje“. Podupirući svoje argumente opsežnim istraživanjem, Roy briljantno demonstrira ograničenost našeg razumijevanja savremenog prakticiranja islama na Zapadu i uloge islama kao platna na koje zapadna društva projiciraju vlastite krize identiteta.
Olivier Roy (r. 1949) je profesor na Institutu Evropskog univerziteta u Firenci, Italija. Autor je više od petnaest knjiga uključujući: Neuspjeh političkog islama (1994), Politika haosa na Bliskom istoku (2008), Globalizirani islam (2004) i Sveto neznanje (2010).