Epistemološka integracija: osnove islamske metodologije

Epistemološka integracija – a to je obuhvatna, sistematska integracija izvora i sredstava znanja – čini referentni okvir islamske metodologije. Epistemološka integracija jeste nužnost u potpunoj saglasnosti s ljudskom prirodom. Raznovrsnost je prirodan, autentičan fenomen, koji treba prihvatiti i iskoristiti za dobro. Stoga postoji izvorna potreba za saradnjom i integracijom, budući da je raznovrsnost u temeljima ljudske prirode – ljudi imaju raznovrsno etničko porijekla, govore različite jezike, potomci su raznih plemena itd. Raznovrsnost je od temeljne važnosti i za konceptualizacije, uvjerenja i religijsku vjeru i praksu. (A da je Bog htio, načinio bi vas jednom zajednicom: ali On hoće drugačije…) Na sličan način, raznovrsnost je temeljna i za funkcije koje ljudi obavljaju i vještine kojima ovladavaju, njihove prioritete, ukuse itd.

Epistemološka integracija: Osnove islamske metodologije pokušaj je da se sačini program koji će pomoći širenju svijesti o značaju metodologije i, istovremeno, ponuditi praktičnu obuku za ozbiljna istraživanja pitanja koja se odnose na nauku i znanje u raznim disciplinama. Naslov knjige ukazuje da se radi o posebnoj vrsti integracije, svojstvene islamskoj metodologiji, koja obuhvata integraciju izvora, alata i škola mišljenja; integraciju postojeće stvarnosti sa željenim idealima; i integraciju kvantitativnih opisa, koji se odvijaju tokom evaluacije i preciznih mjerenja predmeta ili problema istraživanja, sa kvalitativnim opisima koji objašnjavaju značenja koja se nalaze u osnovi pojave.

Knjigu čini sedam poglavlja. U prvom poglavlju predstavljen je pojam epistemološke integracije i njegov odnos prema jedinstvu znanja, principu Božije jednoće i islamskom svjetonazoru. Ovo poglavlje usmjerava pažnju na određene prepreke u ostvarivanju epistemološke integracije. U drugom poglavlju predstavljeni su i “blizanački” pojmovi metode i metodologije, objašnjeno koliko je važna metodološka svijest te su predstavljeni i neki drugi pojmovi od značaja za metodologiju. U trećem poglavlju razvijena je diskusija o metodološkoj svijesti te su opisani simptomi metodološke slabosti koja zahtijeva korektivne mjere. Četvrto poglavlje obrađuje razvoj pojma metode i metodologije, i u islamskom i u zapadnom mišljenju. U petom poglavlju diskutira se o izvorima i alatima znanja i pojmu epistemološke integracije. Šesto poglavlje iznosi jedno posebno shvatanje principa i vrijednosti islamske metodologije, a sedmo daje jedan uvod u metodološke škole mišljenja unutar islamskog svjetonazora. Knjiga završava sažetkom principa tumačenih u različitim poglavljima. (Iz Predgovora)

Kompletnu knjigu u PDF formatu možete preuzeti OVDJE.