Bog i čovjek u Kurʼanu: semantika kurʼanskog Weltanschauunga

Knjiga koja dolazi iz pera prvog ozbiljnog japanskog učenjaka o islamu otkriva supstancijalnu strukturu kur’anskog učenja u četverostrukom odnosu Boga i čovjeka: Bog je Stvoritelj čovjeka; On prenosi Svoju volju čovjeku putem Objave; Postoji veza Gospodar-rob između Boga i čovjeka; Pojam Boga kao Boga dobrote i milosrđa (za one koji su mu zahvalni) i Boga gnjeva (za one koji ga odbacuju). Tako knjiga sadrži izuzetno vrijedan autorov opis povijesnog razvoja ovih pojmova u predkur’anskoj Arabiji.

***

Vrhunski značaj pojmovne mreže, ili totalnog Gestalta koji počiva u svjetopogledu Kurʼana, sasvim će se shvatiti kroz propitivanje, čak i površno, nekoliko primjera uzetih gotovo nasumice. Možemo početi sagledanjem činjenice da niti jedan od sržnih termina, koji igraju odlučujuću ulogu u formiranju kurʼanskog svjetopogleda, uključivo i samo ime Božije Allah, nije bilo ni na koji način nova kovanica. Gotovo sve te riječi i termini bili su u upotrebi, u ovom ili onom obliku, u predislamskim vremenima. Kada je Islamska Objava počela koristiti ove riječi, ona je već bila cjelovit sistem, a opći kontekst u kojem su te riječi sada korištene bilo je ono što je iznenadilo mekkanske politeiste kao nešto sasvim strano, nepoznato i, prema tome, neprihvatljivo, a ne te pojedinačne riječi i sami pojmovi.

***

Ova knjiga koja je sada naslovljena Bog i čovjek u Kurʼanu mogla je također biti naslovljena na jedan općenitiji način naslovom Semantika Kurʼana. Alternativni naslov imao bi prednost u tome jer bi pokazivao, od samog početka, dvije posebne tačke naglaska koje karakteriziraju ovu studiju kao cjelinu: semantiku, s jedne, i Kurʼan, s druge strane.

Toshihiko Izutsu (1914-1993) bivši je profesor islamskih studija na Univerzitetu McGill (Montreal, Kanada). Doktorirao je englesku književnost i predavao na Keio univerzitetu u Japanu. Izutsu je izvrsno poznavao nekoliko jezika, uključujući arapski, perzijski, sanskrit, pali, kineski, japanski, ruski i grčki. Autor je knjiga o islamu i drugim religijama, među kojima su Ethico-Religious Concepts in the Quran (1966), Concept of Belief in Islamic Theology (1980), Sufism and Taoism: A Comparative Study of Key Philosophical Concepts (1984. i Sarajevo, 1995), Creation and the Timeless Order of Things: Essays in Islamic Mystical Philosophy (1994). Njegov prijevod Kur’ana, kao prvi direktni prijevod sa arapskog na japanski jezik, poznat je po svojoj jezičkoj preciznosti i naširoko se koristi u naučnim radovima.