Broj muslimana u Ukrajini je, u izvjesnoj mjeri, podložan spekulacijama. Muslimanske vođe i druge zainteresirane strane ustrajavaju u tome da u zemlji ima 1,5‑2 miliona muslimana, mada je državnim popisom iz 2001. evidentirano samo 436.000 muslimana po rođenju (0,9% ukupnog stanovništva). Postoji 40 etničkih grupa koje tradicijski prakticiraju islam, među kojima su najbrojniji krimski Tatari (248.000), povološko-uralski Tatari (73.000) i Azerbejdžanci (45.000). Krimski Tatari čine oko 57% svih ukrajinskih muslimana. Oni su jedini autohtoni muslimanski narod Ukrajine, koji se naselio na teritoriji današnje Autonomne Republike Krim još početkom 15. stoljeća. Današnji krimski Tatari žive uglavnom u regijama Krima, Hersona i Zaporožja. Ukrajinske zajednice povološko-uralskih Tatara pojavile su se tokom industrijalizacije Donbasa (Donjeckog basena) krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Oni danas žive uglavnom u regijama Donjecka, Luganska i Hersona. Većina Azerbejdžanaca nastanjena je u istočnim područjima zemlje – Donjecku, Harkovu i Dnjepropetrovsku.
Historija islama u Ukrajini povezana je sa historijom širenja i razvoja ove religije na Krimskom poluotoku. Islam je na Krim stigao sa muslimanskim trgovcima i sufijskim misionarima iz Male Azije između devetog i jedanaestog stoljeća. Za vrijeme Krimskog kanata (1443-1783) islam je postao državna religija. Tokom nekoliko stoljeća Krim je bio centar muslimanske kulture u regionu: izgrađen je ogroman broj džamija, medresa, mekteba (osnovnih škola) i mauzoleja. Do kraja 18. stoljeća na Krimu je bilo 1.600 džamija, 25 medresa i veći broj mekteba. Pripajanje Krima Ruskom carstvu krajem 18. stoljeća bilo je jak udarac neovisnom i konzistentnom razvoju islama. Masovna iseljavanja sa Krima rezultirala su mnogim opustjelim selima, a džamije, medrese i mektebi su zatvarani. Do 1914. na Krimu je ostalo samo 729 džamija, a broj imama opao na 942. Sovjetska vlast zadala je konačni udarac razvoju islama na Krimu. Do 1940. nijedna džamija na poluotoku nije radila; mnoge su zatvorene pod izgovorom da su u lošem stanju, pa su pretvarane u klubove, trgovine, škole itd. U maju 1944. preostalo muslimansko stanovništvo Krima (oko 200.000 ljudi) deportirano je iz domovine u centralnoazijske republike. Povratak krimskih Tatara i raspad SSSR‑a doprinio je trenutnom oživljavanju islama na Krimu.
Ukrajina je sekularna država; religija je odvojena od države i obrazovnog sistema. U skladu sa relativno liberalnim zakonom “O slobodi savjesti i religijskih organizacija”, usvojenim 1991. godine, religijske zajednice se mogu registrirati ako imaju minimalno članstvo od deset osoba iznad 18 godina. Na temelju ovog zakona, u Ukrajini je početkom 2009. bila registrirana 521 muslimanska zajednica. Među zakonima o religiji su i dva akta uputstava religijskim organizacijama kako da povrate svoju imovinu, koju im je sovjetski režim oduzeo. To su predsjednički ukazi: prvi, “O mjerama povrata imovine religijskim organizacijama”, izdat 1992, i drugi, “O hitnim mjerama konačnog rješavanja negativnih posljedica totalitarne politike bivšeg SSSR‑a prema religijama i povrat prekršenih prava crkava i religijskih organizacija”, izdat 2002. godine. U skladu sa ovim propisima, ukrajinski muslimani su uspjeli povratiti dio posjeda svojih religijskih institucija.
Državnu politiku prema religijama muslimani pozitivno ocjenjuju, ali nisu zadovoljni politikom lokalnih vlasti. Naprimjer, krimski Tatari se žale da krimske vlasti diskriminiraju muslimansku zajednicu: optužuju ih, između ostalog, da sabotiraju spomenute predsjedničke ukaze, da nejednako tretiraju predstavnike pravoslavlja i islama u pogledu učešća u događajima državnog i regionalnog nivoa, da odgađaju dodjelu zemlje za izgradnju centralne džamije u Simferopolju, te da ne daju zvanični status muslimanskim vjerskim praznicima Oraza-bajramu (Ramazanski bajram) i Kurban-bajramu.
Glavne ukrajinske muslimanske organizacije mogu se svrstati u tri kategorije: duhovni odbori, karitativne organizacije i političke organizacije.
Postoji pet muslimanskih duhovnih odbora u Ukrajini:
– Duhovna uprava muslimana Krima (DUMK, 4 Kurčatova, Simferopolj, Krim, tel./fax: (3800652) 274353, http://www.qirimmuftiyat.org.ua) osnovana je 1992. u Simferopolju. Jedan je od najvećih duhovnih centara u Ukrajini. Do januara 2009. objedinjavala je 346 zvanično registriranih muslimanskih zajednica (66% ukupnog broja muslimanskih zajednica Ukrajine), a često se naziva “Krimsko-tatarsko muftijstvo”.
– Duhovna uprava muslimana Ukrajine (DUMU, 46 Luk'yanovskaya, Kijev, 04071, tel.: (38044) 4651877, http://www.islamyat.org) registrirana je 1992. u Kijevu. Objedinjuje 70 muslimanskih zajednica različitog etničkog porijekla, registriranih u različitim regijama Ukrajine. Od osnivanja imala je samo jednog lidera – rođenog Libanonca, a sada ukrajinskog državljanina, šejha Ahmeda Tamima.
– Duhovni centar muslimana Ukrajine (DTMU, 1, Prospekt Maršala Žukova, Donjeck, 83071, tel./fax: (380622) 521815) osnovan je 1995. u Donjecku. Koordinira aktivnosti 18 muslimanskih zajednica koje su osnovali uglavnom povološko-uralski Tatari iz Donjeckog basena.
– Religijska uprava nezavisnih muslimanskih općina Ukrajine, “Kijevsko muftijstvo”, (RUNMOU, 10-A, Nevskaja, Tatarski dom, Kijev 03062, tel./fax: (38044) 5013778, http://kievmuftiyat.wordpress.com) registrirana je 2007. u Kijevu. Objedinjuje muslimanske zajednice povološko-uralskih Tatara koji se nisu željeli pridružiti nijednom postojećem odboru. Ima jake veze sa ruskim muslimanskim liderima.
– Duhovna uprava muslimana Ukrajine – Umma (DUMU, 25-A, Dehtjarivska, Kijev, 04119, tel.: (38044) 4909900, http://www.umma.in.ua) osnovana je 2008. u Kijevu. Sada obuhvata 18 muslimanskih zajednica, multietničkog sastava (mnogi su rođeni Ukrajinci ili Rusi konvertovani u islam).
Među dobrotvornim organizacijama najaktivnija je Sveukrajinsko udruženje javnih organizacija “Alraid” (25-A, Dehtjarsivska, Kiev, 04119, tel.: 044 490 99 00, http://www.arraid.org). Osnovano je 1997, a ima 14 ogranaka u raznim dijelovima Ukrajine. Ideološki, gravitira Evropskom vijeću za fetve i istraživanja (ECFR). Organizacija doprinosi razvoju islamskog obrazovanja i izgradnji džamija i inicira projekte pomoći siromašnim, siročadima i udovicama.
Jedna aktivna politička organizacija je ”Hizb ut‑Tahrir” (http://qirim-vilayeti.com). Mada nije zvanično registrirana, njeni članovi (uglavnom krimski Tatari) organiziraju konferencije (četiri konferencije tokom protekle dvije godine) i upravljaju nekim krimskim džamijama. Predstavljaju tzv. “islamsku opoziciju” nacionalnom Medžlisu krimskih Tatara i DUMK‑u. U septembru 2009. ukrajinske vlasti su predložile zakon kojim bi se zabranila ova organizacija.
Početkom 2009. godine u Ukrajini je bilo 89 novih džamija (81 na Krimu), a 14 ih se gradilo. Ponovno izgrađeno, obnovljeno i vraćeno u upotrebu je 66 starih džamija (od čega 54 na Krimu). Postoji još 240 zgrada širom Ukrajine koje muslimani koriste kao molitveni prostor.
Najveći problem sa kojim se susreću muslimani kod izgradnje džamija je birokratija, tako da mnoge džamije rade bez potrebnih dozvola, a mnoge su i izgrađene bez dozvola ureda prostornog planiranja ili odgovarajuće građevinske dokumentacije. Naprimjer, samo 13 novih džamija na Krimu ima potrebnu dokumentaciju, a samo pet ili šest muslimanskih zajednica su formalno upisali zemljište na kome je džamija izgrađena. Stoga većina džamija na Krimu de jure ne postoji i mogu se tretirati kao ruševne građevine. Krimske vlasti donijele su odluku da kazne novčanom kaznom u visini 50% troškova izgradnje one religijske organizacije koje koriste zgrade bez potrebne dokumentacije.
Školski sistem u Ukrajini odvojen je od Crkve, tako da u školama nema religijskih predmeta. Međutim, prije nekoliko godina Pravoslavna crkva je uvela “osnove pravoslavne kulture” kao izborni predmet. Ova je inicijativa naišla na otpor krimskih muslimana, koji nisu htjeli da njihova djeca pohađaju te časove. Organizacije krimskih Tatara su, stoga, izradile program “osnova muslimanske kulture” koji se sada predaje u 14 škola gdje je jezik nastave krimskotatarski.
U Ukrajini postoje 124 nedjeljne škole – škole učenja Kur’ana, gdje se predaju i osnove arapskog jezika i islama svima koji žele pohađati te kurseve.
U Ukrajini postoji osam muslimanskih obrazovnih institucija za obuku imama i hafiza. Najveća medresa na Krimu, “Kalai”, koju je u selu Azovskoje osnovala privatna fondacija Aziz Mahmud Hyudai, radi od 1998. godine. Škola je trogodišnja, nastava je besplatna, a razredi odvojeni za mušku i žensku djecu. Nastavni predmeti su Kur’an, temelji vjerovanja, islamska etika, život poslanika Muhammeda, islamsko pravo, sufizam, turski i arapski jezik. Po maturi, učenici stječu diplomu imama. Postoje i dvije škole hifza na Krimu, u kojima je fokus učenje Kur’ana napamet. Jedna radi od 2002. godine uz podršku Udruženja Alraid, a druga od 2008. uz pomoć fondacije Aziz Mahmud Hyundai. Na Krimu su bile i dvije druge institucije koje su prije radile kao medrese (“Seit-Settar” i Visoka islamska medresa), ali im je djelatnost kasnije sužena na nedjeljne kurseve. Medresu u Kijevu osnovalo je “Kijevsko muftijstvo” (RUNMOU), uz finansijsku pomoć ruskih muslimana.
U Ukrajini postoji i jedan islamski univerzitet, kojeg je u Kijevu 1993. osnovala Duhovna uprava muslimana Ukrajine (DUMU). Ima Odsjek za Šerijat i temelje vjere i Odsjek za obrazovanje i orijentalnu filologiju. Nastavni programi se zasnivaju na materijalima koje je osigurala Asocijacija islamskih dobrotvornih projekata (http://www.aicip.org).
Što se tiče grobalja, muslimani u Ukrajini suočavaju se sa izvjesnim problemima. Većih teškoća nema tamo gdje je više muslimanskog stanovništva, kao što je na Krimu, ali na drugim mjestima situacija je vrlo delikatna. U većim gradovima, kao što su Kijev ili Harkov, iz finansijskih razloga teško je naći zemlju koja se može upotrijebiti za groblje, tako da muslimani moraju svoje mrtve sahranjivati na javnim grobljima. Godine 2008. zabilježeno je nekoliko djela skrnavljenja muslimanskih grobalja na Krimu.
U državnim institucijama – bolnicama, zatvorima ili oružanim snagama nema imama, niti svećenika.
Oraza-bajram (Ramazanski bajram) i Kurban-bajram obilježavaju se i javno, u islamskim centrima, i privatno. Muslimanski praznici nemaju status državnih praznika, kao što ga imaju pravoslavni kršćanski praznici. Zbog toga muslimani negoduju i traže od države da zauzme neutralan stav prema većim religijama u Ukrajini. Vijeće manjina Krima je 1993. odlučilo proglasiti prvi dan muslimanskih praznika – praznikom za muslimane. To muslimanima daje pravo da uzmu slobodan dan, ne idu na posao ili u školu, dok ostatak krimskog stanovništva prati redovni kalendar. To nije zadovoljilo krimske Tatare; oni smatraju da bi ovi dani trebali biti praznici za sve građane Krima.
Ukrajinski muslimani slave i Mevlud – dan rođenja poslanika Muhammeda. Proslave organiziraju: na Krimu DUMK, uz podršku turskih organizacija, a DUMU u svim svojim zajednicama širom zemlje.
Halal-industrija je dobro razvijena u onim područjima gdje živi veća populacija muslimana – na Krimu, u Kijevu, Harkovu, Donjecku. Postoje mjesta na tržnicama, posebne trgovine i restorani gdje muslimani mogu kupiti halal-proizvode. Naprimjer, na Krimu ima desetak vrlo modernih restorana i kafe-barova gdje se služe specijaliteti krimskotatarske kuhinje, pripremljeni u skladu sa islamskim propisima. Na zapadu Ukrajine, gdje je broj muslimana mali, situacija je sasvim drugačija.
Ukrajinski muslimani sklapaju i građanski i islamski brak (nikah). Islamski brak sklapaju u džamiji ili kod kuće, pred imamom, koji nakon ceremonije izdaje potvrdu. Država ove certifikate ne uvažava.
Vođe muslimanskih duhovnih centara su članovi Sveukrajinskog vijeća crkava i religijskih organizacija koje je osnovano 1996. u Kijevu. To je predstavničko međuvjersko konsultativno tijelo koje inicira susrete sa visokorangiranim dužnosnicima, na kojima se raspravljaju pitanja vjerskog života u Ukrajini. Naprimjer, aktuelno je pitanje poboljšanja postojećeg Zakona o slobodi savjesti i religijskih organizacija. Godine 1992. na Krimu je osnovano jedno međuvjersko vijeće pod nazivom “Mir je Božiji dar” (Мир – Божий дар). Duhovna uprava muslimana Krima (DUMK) je bila članica ovog vijeća do 2000, kada je iskrsnuo konflikt između muslimanske i pravoslavne zajednice (Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije) oko velikog projekta podizanja krsta na Krimu. Nakon ovog konflikta, muftija Emir‑Ali Ablaev se povukao iz vijeća.
Kompletan rad u PDFu pročitajte i/ili preuzmite OVDJE: